| Abstract | Provedeno je istraživanje s ciljem utvrđivanja postižu li se progresivnim kontinuiranim testom hodanja maksimalne vrijednosti primitka kisika (VO2), frekvencije srca (FS) i minutne ventilacije (VE). Osim maksimalnih, uspoređene su i vrijednosti navedenih parametara pri anaerobnom pragu u protokolima progresivnog kontinuiranog testa hodanja i trčanja. Uzorak ispitanika sastoji se od 20 ispitanica, prosječne dobi 24,06 ± 1,02 god., tjelesne visine 165,23 ± 6,15 cm i tjelesne mase 61,46 ± 8,95 kg.
Analizom rezultata testiranja utvrđena je statistički značajna razlika u parametrima relativnog primitka kisika pri anaerobnom pragu (RVO2anp, 40,02±4,38 mLO2/kg/min u KF1; RVO2anp, 37,13±4,79 mLO2/kg/min u H6, p<0,05), apsolutnog primitka kisika pri anaerobnom pragu (VO2anp, 2,44±0,64 mLO2/kg/min u KF1; VO2anp, 2,27±0,25 mLO2/kg/min u H6, p<0,05), frekvenciji srca pri anaerobnom pragu (FSanp, 175,50±10,98 o/min u KF1; FSanp, 168,75±11,23 o/min u H6, p<0,05), maksimalnoj frekvenciji srca (FSmax, 188,05±10,43 o/min u KF1; FSmax, 183,90±12,70 o/min u H6, p<0,05), minutnoj ventilaciji pri anaerobnom pragu (VEanp, 74,75±14,33 L/min u KF1; VEanp, 66,53±9,61 L/min u H6, p<0,05), maksimalnoj minutnoj ventilaciji (VEmax, 102,43±13,99 L/min u KF1; VEmax, 93,55±18,54 L/min u H6, p<0,05) te subjektivnoj procjeni opterećenja pri anaerobnom pragu (SPOanp, 7,25±1,21 u KF1; SPOanp, 7,90±0,72 u H6, p<0,05). Nije utvrđena statistički značajna razlika u varijablama relativnog maksimalnog primitka kisika (RVO2max, 44,09±4,52 mLO2/kg/min u KF1; RVO2max, 42,44±5,63 mLO2/kg/min u H6, p=0,07) te apsolutnog maksimalnog primitka kisika (VO2max, 2,72±0,38 LO2/min u KF1; VO2max, 2,60±0,31 LO2/min u H6, p=0,06). Ovakvi rezultati upućuju na zaključak kako progresivni kontinuirani protokol hodanja H6 nije primjenjiv u svrhu postizanja maksimalnih vrijednosti funkcionalnih kapaciteta. Samim time, uputno je provesti i daljnja istraživanja pri različitim brzinama hoda uz povećanje nagiba pokretne trake, pri čemu će brzina hoda biti konstantna, a interval povećanja nagiba nepromijenjen. Progresivni protokoli hodanja, intervalni ili kontinuirani, predstavljaju budućnost dijagnostike funkcionalnih kapaciteta, kako profesionalnih, tako i rekreativnih sportaša. Dosadašnje spoznaje potvrđuju kako hodanje značajno smanjuje reakciju sile podloge te dovodi do manjeg opterećenja lokomotornog sustava. Ovim se protokolima omogućava i postizanje zona frekvencije srca i opterećenja, što je ključno za usmjeravanje daljnjeg trenažnog tretmana. Prilikom sportskog treninga, odnosno vježbanja, preporuča se nošenje monitora srčane frekvencije koji prikazuje stvarne vrijednosti frekvencije srca. Time se uvelike olakšava provedbu testiranja, a hodanje, kao primarni oblik ljudske lokomocije, postaje osnova sportske i kliničke evaluacije tjelesne pripremljenosti. |
| Abstract (english) | A study was conducted to determine if the progressive continuous test of walking achieved the maximal oxygen uptake (VO2), maximal heart rate (FS), and maximal minute ventilation (VE). The values of the mentioned parameters at the anaerobic threshold in the protocols of the progressive continuous test of walking and running were also compared. The sample consisted of 20 subjects, mean age 24,06 ± 1,02 years, body height 165,23 ± 6,15 cm and body weight 61,46 ± 8,95 kg.
Analysis of test results revealed a statistically significant difference in the parameters of relative oxygen uptake at the anaerobic threshold (RVO2anp, 40,02±4,38 mLO2/kg/min in KF1; RVO2anp, 37,13±4,79 mLO2/kg/min in H6, p<0,05), absolute oxygen uptake at anaerobic threshold (VO2AT, 2,44±0,64 mLO2/kg/min in KF1; VO2AT, 2,27±0,25 mLO2/kg/min in H6, p<0,05), heart rate at anaerobic threshold (HRAT, 175,50±10,98 bpm in KF1; HRAT, 168,75±11,23 bpm in H6, p<0,05), maximal heart rate (HRmax, 188,05±10,43 bpm in KF1; HRmax, 183,90±12,70 bpm in H6, p<0,05), minute ventilation at anaerobic threshold (VEAT, 74,75±14,33 L/min in KF1; VEAT, 66,53±9,61 L/min in H6, p<0,05), maximal minute ventilation (VEmax,102,43 ± 13,99 L/min in KF1; VEmax, 93,55 ± 18,54 L/min in H6, p<0,05) and rate of perceived exertion (RPEAT, 7,25±1,21 in KF1; RPEAT, 7,90±0,72 in H6, p<0,05). No statistically significant difference was found in the variables of relative maximal oxygen uptake (RVO2max, 44,09±4,52 mLO2/kg/min in KF1; RVO2max, 42,44±5,63 mLO2/kg/min in H6, p=0,07) and absolute maximal oxygen uptake (VO2max, 2,72 ± 0,38 LO2/min in KF1; VO2max, 2,60 ± 0,31 LO2/min in H6, p=0,06). These results suggest that the progressive continuous walking protocol H6 is not applicable in order to achieve maximal values of functional capacities. Therefore, it is advisable to conduct further research at different walking speeds with increasing the slope of the treadmill, where the walking speed will be constant, and the interval of increasing the slope will not change.
Progressive walking protocols, interval or continuous, represent the future of functional capacity diagnostics, for both professional and recreational athletes. Previous findings confirm that walking significantly reduces the reaction of the ground force and leads to less load on the locomotor system. Also, these protocols enable the achievement of heart rate and load zones, which is crucial for directing further training treatment. During sports training, i.e. exercise, it is recommended to wear a heart rate monitor that displays the actual heart rate values. This greatly facilitates the implementation of testing, and walking, as the primary form of human locomotion, becomes the basis of sports and clinical evaluation of physical fitness. |
