Abstract | U hrvanju su, u proteklom periodu, mijenjana pravila hrvačke borbe čime je sport ponovno dobio na atraktivnosti. Svaki puta kada dođe do promjene pravila, hrvači i treneri pokušavaju utvrditi koja je taktika najprikladnija za visoki plasman na natjecanju. Taktika u hrvanju se dijeli na: taktiku početaka tehničko-taktičkih elemenata, taktiku vođenja borbe i taktiku nastupanja na natjecanju. Analizom 116 vrhunskih hrvača klasičnog načina, sudionika hrvačkog natjecanja na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016. godine, utvrdit će se povezanost početaka tehničko – taktičkih elemenata s uspjehom u hrvanju. U hrvačkoj borbi se teško dolazi do poentiranja u nekim od tehničko-taktičkih elemenata i zato ovo istraživanje ima značajnu znanstvenu i praktičnu vrijednost.
Primarni cilj rada bio je utvrditi povezanost početaka tehničko–taktičkih elemenata s plasmanom vrhunskih hrvača klasičnim načinom na Olimpijskim igrama, dok se sekundarni ciljevi odnose na utvrđivanje povezanosti početaka tehničko-taktičkih elemenata s ukupnim brojem postignutih bodova i njihova povezanost s indeksom efikasnosti vrhunskih hrvača klasičnim načinom. Sekundarni ciljevi odnose se na i utvrđivanje razlika između lakših, srednjih i težih težinskih skupina vrhunskih hrvača u počecima tehničko-taktičkih elemenata, utvrđivanje razlika između pobjednika i poraženih vrhunskih hrvača klasičnim načinom u varijablama početaka tehničko-taktičkih elemenata na Olimpijskim igrama i utvrđivanje razlika u uspješnosti vrhunskih hrvača klasičnog načina na natjecanju u varijablama za procjenu simetričnosti i asimetričnosti izvedbe početaka tehničko-taktičkih elemenata.
Istraživanje je provedeno na uzorku od 136 borbi u kojima je sudjelovalo 116 vrhunskih hrvača sudionika Olimpijskih igara u Rio de Janeiru 2016. godine. Uzorak varijabli čini skup 28 prediktorskih varijabli, od čega se 9 varijabli odnosi na lijevu stranu, 9 varijabli na desnu stranu i 9 varijabli ukupno ostvarenih bodova (pet u stojećem i četiri u parternom položaju) i jedna varijabla koja se odnosi na broj bodova ostvaren pomoću opomene u stojećem položaju zbog pasivne borbe. Normalitet distribucije varijabli testiran je Kolmogorov-Smirnovim testom. Povezanost početaka tehničko-taktičkih elemenata s plasmanom, s ukupnim brojem postignutih bodova i indeksom efikasnosti / superiornosti testirana je Spearmanovim koeficijentom korelacije. Za utvrđivanje razlika između težinskih skupina vrhunskih hrvača klasičnog načina („laki“, „srednje teški“ i „teški“) u varijablama za procjenu početaka tehničko-taktičkih elemenata kao i utvrđivanje razlika u uspješnosti u varijablama za procjenu simetričnosti i asimetričnosti primijenjen je Kruskal-Wallis test, dok su pojedinačne razlike između grupa utvrđivane pomoću post-hoc analize i Bonferronijevog
koeficijenta korekcije. Primjenom Mann-Whitney U testa utvrđivane su razlike između pobjednika i poraženih vrhunskih hrvača klasičnim načinom u varijablama za procjenu početaka tehničko taktičkih elemenata.
Prvom hipotezom provjerava se postoji li statistički značajna povezanost početaka tehničko-taktičkih elemenata s plasmanom vrhunskih hrvača klasičnim načinom na Olimpijskim igrama. Utvrđene su negativne korelativne veze (što je rezultat bolji, to je numerički manji) koje ukazuju kako bolje plasirani hrvači ostvaruju veći broj bodova taktičkom pripremom okivanja u parternom položaju (r = -0,306), podizanjem iz parternog položaja (r = -0,232), opomenom zbog pasivne borbe (r = -0,198), kombiniranjem u parternom položaju (r = -0,148) i izbacivanjem iz ravnoteže u stojećem položaju (r = -0,143) čime je djelomično potvrđena hipoteza H1.
Prvom pothipotezom provjerava se postoji li statistički značajna povezanost početaka tehničko-taktičkih elemenata s ukupnim brojem postignutih bodova vrhunskih hrvača klasičnim načinom na Olimpijskim igrama. U devet varijabli postoji statistički značajna povezanost, od čega se najznačajnije ističu: taktička priprema okivanje u parternom položaju (r = 0,493), podizanje iz parternog položaja (r = 0,468), okivanje u stojećem položaju (r = 0,296) i izbacivanje iz ravnoteže (r = 0,252) čime je potvrđena pothipoteza H11.
Drugom pothipotezom provjerava se postoji li statistički značajna povezanost početaka tehničko-taktičkih elemenata s indeksom efikasnosti / superiornosti vrhunskih hrvača klasičnim načinom na Olimpijskim igrama. Utvrđena je statistički značajna povezanost u osam varijabli, a od najznačajnijih korelativnih veza, u taktičkoj pripremi, ističu se: okivanje u parternom položaju (r = 0,386), podizanje iz parternog položaja (r = 0,358), opomenom zbog pasivne borbe (r = 0,248) čime je potvrđena pothipoteza H12.
Drugom hipotezom se provjerava postoji li statistički značajna razlika između lakih, srednjih i teških težinskih skupina vrhunskih hrvača klasičnog načina u varijablama početaka tehničko-taktičkih elemenata. U sedam varijabli postoji statistički značajna razlika čime je djelomično potvrđena hipoteza H2.
Trećom hipotezom se provjerava postoje li značajne razlike između pobjednika i poraženih vrhunskih hrvača klasičnim načinom u varijablama za procjenu početaka tehničko taktičkih elemenata na Olimpijskim igrama. U 17 varijabli je zabilježena statistički značajna razlika čime je potvrđena je hipoteza H3.
Četvrtom hipotezom se provjerava postoje li značajne razlike u uspješnosti vrhunskih hrvača klasičnog načina na natjecanju u varijablama za procjenu simetričnosti i asimetričnosti izvedbe početaka tehničko-taktičkih elemenata. Utvrđene su statistički značajne razlike između manje uspješnih i uspješnih vrhunskih hrvača u varijablama: okivanje u parternom položaju u lijevu stranu (p = 0,00), okivanje u parternom položaju u desnu stranu (p = 0,04) i podizanje iz parternog položaju (p = 0,01), dok su statistički značajne razlike između uspješnih i srednje uspješnih vrhunskih hrvača utvrđene u varijabli okivanje u parternom položaju u lijevu stranu (p = 0,00) čime nije potvrđena hipoteza H4.
Na temelju navedenog, potvrđuju se ili djelomično potvrđuju sve postavljene hipoteze i pothipoteze osim hipoteze H4, odnosno utvrđeno je da postoji statistički značajna povezanost. Može se zaključiti kako se hijerarhijska struktura taktičkih elemenata primarno odnosi na taktičku pripremu okivanja u parternom položaju i podizanje u parternom položaju i okivanje u stojećem položaju, što ukazuje na to da vrhunski hrvači primjenjuju strategiju borenja iznuđivanjem bodova u stojećem položaju opomenom za pasivnu borbu i nastavljaju borbu u parternom položaju i tako ostvaruju više bodova u odnosu na protivnika i ostvaruju pobjede.
Znanstveni doprinos istraživanja ogleda se u postavljanju hijerarhije početaka tehničko-taktičkih elemenata kojima vrhunski hrvači klasičnog načina ostvaruju bodove na Olimpijskim igrama i izgradnji modela temeljenog na osnovnim znanjima o tehničko-taktičkoj pripremi vrhunskih hrvača za najveća hrvačka natjecanja. Praktična primjena istraživanja ogleda se u primjeni spoznaja na temelju najvažnijih početaka tehničko-taktičkih elemenata kao što je okivanje u parteru, podizanje u parteru i okivanje u stojećem položaju. Za kondicijsku pripremu ima značaj u prevladavanju kondicijske vježbe penjanja na uže, modificirane metode klasičnog dizanja utega (nabačaj i trzaj), osnovne vježbe (potisak na ravnoj klupi bench press, čučanj i mrtvo dizanje), vježbe snage u parovima (dizanje partnera sa više ponavljanja iz različitih početnih položaja, okretanje hrvačke lutke obuhvatom trupa aufrajzer jer upravo navedene vježbe najviše pridonose uspjehu izvedbe početaka tehničko-taktičkih elemenata.
Tehnički elementi koji bi trebali prevladavati u pripremi vrhunskih hrvača su oni s kojima je ostvareno najviše bodova, a to su okretanje obuhvatom trupa aufrajzer, podizanja iz partera supleks i rebur. S taktičkog aspekta vrlo važno je imati visok ritam odnosno tempo i biti vizualno aktivan jer pasivnosti donose skoro četvrtinu ukupnih bodova, a sudac subjektivno procjenjuje tko je aktivan hrvač. Zbog toga što pasivnost donosi bodove i omogućuje priliku za dodatno poentiranje naređenim parternim položajem ovaj segment borbe je itekako važan u trenažnom procesu a kroz ovaj rad se pokazalo u rezultatima da
početak tehničko-taktičkog elementa manevriranja radi razliku u vizualnom dojmu kod sudaca. Također omogućuje trenerima i hrvačima bolju i precizniju tehničko-taktičku pripremu s aspekta individualnog rada, rada u homogenim skupinama u odnosu na tjelesnu masu, poboljšanju efikasnosti kod izvršenja tehnika i približavanju sposobnosti modelnim karakteristika vrhunskih hrvača i raznovrsnosti kod izvedbe tehnika u lijevu i desnu stranu. |
Abstract (english) | The rules of wrestling have been changed in the past period, which made the sport more attractive again. Every time there a rule is changed, wrestlers and coaches try to determine which tactics are the most suitable for achieving high results in a competition. Tactics in wrestling are divided into the tactics of the beginnings of technical-tactical elements, the tactics of fighting and the tactics of competing. The analysis of 116 elite classical wrestlers, participants of the wrestling competition at the Olympic Games in Rio de Janeiro in 2016, will determine the connection between the beginnings of technical-tactical elements and success in wrestling. In a wrestling match, it is difficult to get a chance to score by using some of the technical-tactical elements, and that is why this research would have significant scientific and practical value.
The primary goal of this paper was to determine the connection between the beginnings of technical-tactical elements and the placement of elite classical wrestlers at the Olympic Games. Sub-goals were to determine the connection between the beginnings of technical-tactical elements and the total number of points achieved, and the connection with the efficiency index of elite classical wrestlers. Secondary goals were to determine the differences between the "light", "medium" and "heavy" weight groups of elite wrestlers in the beginnings of technical-tactical elements, to determine the differences between the winning and the defeated elite classical wrestlers in the variables of the beginnings of technical-tactical elements at the Olympic Games, and to determine the differences in the success of elite classical wrestlers in the competition regarding variables for assessing the performance symmetry and asymmetry of the beginnings of the technical-tactical elements.
The research was conducted on a sample of 136 wrestling matches in the Olympic Games in Rio de Janeiro in 2016 in which 116 elite wrestlers participated. The sample of variables consists of a set of 28 predictor variables, out of which nine refer to the left side, nine to the right side, nine to the total number of points achieved (five in the standing position and four in the mat position) and one variable that refers to the number of points achieved as a warning due to passivity. The normality of variables distribution was tested with the Kolmogorov Smirnov test. The connection between the beginnings of the technical-tactical elements and the placement, the total number of points achieved and the efficiency/superiority index was tested with the Spearman correlation coefficient. Kruskal- Wallis test was used to determine the differences between the weight groups of elite classical wrestlers ("light", "medium" and "heavy") in the variables for assessing the beginnings of
technical-tactical elements, as well as determining the differences in success in the variables for assessing symmetry and asymmetry. Individual differences between groups were determined by using Post-hoc analysis and the Bonferroni correction coefficient. By applying the Mann-Whitney U test, the differences between the winning and the defeated elite classical wrestlers were established in the variables for evaluating the beginnings of technical-tactical elements.
The first hypothesis examines whether there is a statistically significant correlation between the beginnings of technical-tactical elements and the placement of elite classical wrestlers at the Olympic Games. Negative correlations were established (the better the result, the smaller it is numerically), which indicate that higher placed wrestlers achieve a higher number of points through tactical preparation of shackles in the mat position (r==-0.306), lifting from the mat position (r=-0.232), a warning due to passivity (r=-0.198), combining in the mat position (r=-0.148) and throwing out of balance in the standing position (r=-0.143), which partially confirmed hypothesis H1.
The first sub-hypothesis examines whether there is a statistically significant correlation between the beginnings of technical-tactical elements and the placement of elite classical wrestlers at the Olympic Games. Nine variables demonstrate a statistically significant correlation, out of which the most significant are tactical preparation of shackles in the mat position (r=0.493), lifting from the mat position (r=0.468), shackles in the standing position (r=0.296) and throwing out of balance (r=0.252), which confirmed sub-hypothesis H11.
The second sub-hypothesis examines whether there is a statistically significant correlation between the beginnings of technical-tactical elements and the efficiency/superiority index of elite classical wrestlers at the Olympic Games. A statistically significant correlation was established in 8 variables, and the most significant correlations are the tactical preparation of shackles in the mat position (r=0.386), lifting from the mat position (r=0.358), and a warning due to passivity (r=0.248), which confirmed sub-hypothesis H12.
The second hypothesis examines whether there is a statistically significant difference between the "light", "medium" and "heavy" weight groups of elite classical wrestlers in the variables of beginnings of technical-tactical elements. Seven variables show a statistically significant difference, which partially confirmed sub-hypothesis H2.
The third hypothesis examines whether there are significant differences between the winning and the defeated elite classical wrestlers at the Olympic Games in the variables for evaluating the beginnings of technical-tactical elements. A statistically significant difference was recorded in 17 variables, which confirmed hypothesis H3.
The fourth hypothesis examines whether there are significant differences in the performance of elite classical wrestlers in the variables for assessing the performance symmetry and asymmetry of the beginnings of technical-tactical elements. Statistically significant differences were found between less successful and successful elite wrestlers in the variables of shackles in the mat position to the left side (p=0.00), shackles in the mat position to the right side (p=0.04) and lifting from the mat position (p =0.01). Furthermore, statistically significant differences between successful and medium-successful elite wrestlers were found in the variable shackles in the mat position to the left side (p=0.00), which not confirmed hypothesis H4.
All of the above confirms or patially confirms all the hypotheses and sub-hypotheses except H4, that is, a statistically significant correlation. It can be concluded that the hierarchical structure of tactics primarily refers to the tactical preparations of shackles and lifting from the mat position and shackles in the standing position. This indicates that elite wrestlers use the wrestling strategy of achieving points in the standing position due to passivity and continue wrestling in the mat position, thus scoring more points than the opponent and winning. The scientific contribution of this research is reflected in the establishment of a hierarchy of the beginnings of the technical-tactical elements by which elite classical wrestlers achieve points at the Olympic Games and the construction of a model based on basic knowledge about the technical-tactical preparation of elite wrestlers for the biggest wrestling competitions. This research can provide practical application of knowledge based on the most important beginnings of technical-tactical elements such as shackles in the mat position, lifting from the mat position and shackles in the standing position. For fitness training, it means that fitness exercises such as rope climbing, modified methods of classic weightlifting (snatch and clean and jerk), basic exercises (bench press, squat and deadlift), strength exercises in pairs and dummy sweep by embracing the torso (“aufrajzer”) prevail. This is because those exercises contribute the most to the success of the performance of the aforementioned beginnings of technical-tactical elements. The technical elements that should predominate in the preparation of elite wrestlers are the ones with which the most points were achieved, namely dummy sweep by embracing the torso ("aufrajzer"), lifting from the mat position ("suplej" and "rebur"). From a tactical point of view, it is very important to have a high rhythm tempo and to be visually active, because passivity brings almost a quarter of the total number of points and the referee subjectively assesses who is the active wrestler. This also allows coaches and wrestlers a better and more precise technical-tactical preparation from the aspect of individual work, work in homogeneous groups according to body mass, improvement of efficiency in the execution of techniques, acquiring abilities of elite wrestlers’ model characteristics, and diversity in the execution of techniques to the left and right side. |