| Abstract | Vježbanje predstavlja glavni uvjet za povećanje oksidacijskog stresa, odnosno proizvodnje slobodnih radikala koji dovode do oksidacijskog stresa i uzrokuju oštećenja staničnog tkiva. Na taj način, oksidativna oštećenja koja uništavaju stanične skupine
okarakterizirane su progresivnim promjenama ili degradacijama biomolekula, kao što su lipidi/masti, proteini, deoksiribonukleinska kiselina (DNK). Nogomet, kao aerobno/anaerobna sportska igra koja se sastoji od trčanja različitim intenzitetima, udaranja, rušenje, okreta, skokova i mišićnih kontrakcija radi kontrole lopte protiv obrambenih igrača, za očekivati je kako igrači nakon nogometne utakmice imaju različite vrijednosti biomarkera s obzirom na stres, odnosno aktivnost kojom se bave. Cilj istraživanja je utvrditi postoje li razlike u biomarkerima nogometaša prije i nakon nogometne utakmice, te između različitih igračkih pozicija na terenu. Uzorak ispitanika u ovom istraživanju sastojao se od 19 nogometaša (20,26±0,65 godina), sudionika prve lige juniorskog uzrasta. U uzorak ispitanika uključeni su isključivo nogometaši koji imaju najmanje 16 odigranih utakmica u prošloj sezoni, sudjelovanje na barem 75% treninga u prethodnoj sezoni, te s najmanje 5 godina nogometnog
iskustva. Uzorak varijabli sastojao se od kompletne krvne slike (KKS), sedimentacije (SE), Creaktivni proteina, CK, mioglobina, LDH, testosterona (slobodni), kortizola, mokraćne kiseline i metabolizma željeza, te su pokazatelji oksidacijskog stresa analizirani iz uzorka krvi putem sljedećih varijabli: analiza titar protutijela na oksidirani LDL (oLAB), ukupni antioksidacijski kapacitet seruma (TAC) i malondialdehid (MDA). Za obradu podataka koristio se Studentov t-test za ponovljenja mjerenja prije i nakon nogometne utakmice, te ANOVA za ponovljenja mjerenja prije i nakon nogometne utakmice između različitih igračkih pozicija. Značajnost je postavljena na p<0,05. Rezultati pokazuju kako je polovica analiziranih varijabli kompletne krvne slike statistički značajna (p<0,05). Također postoje značajne razlike u varijablama metabolita (osim ureje, p= ,07), enzima (AST, ALT i LDH su statistički značajni, p<0,05), elektrolita (K, p<0,05), željeza (Fe, p= 0,05), hormona (testosteron neznačajan, p= ,89), te oxi-laba (TAC statistički značajan, p<0,05). Rezultati analiziranih varijabli s obzirom na različite igračke pozicije pokazuju kako ni u jednoj
varijabli mjerenoj u dva vremenska razdoblja ne postoje značajne razlike na početku i na kraju utakmice s obzirom na igračke pozicije (p>0,05), osim u varijabli mioglobina (hormona) na statistički značajnoj razini (p= ,02), što bi odgovaralo većoj potrebi mišića za kisikom i hranjivim tvarima nakon nogometne utakmice. Istraživanja pokazuju da, iako se događa prilagodba na oksidativni stres, intenzivna razdoblja treninga/natjecanja provociraju povećanje oksidativnog stresa, što čini razlog više da se nastave istraživati područja biomarkera i oksidativnog stresa, kako u nogometu, tako i u drugim sportovima. |
| Abstract (english) | Exercise presents main condition for increasing oxidative stress, production of free radicals which lead to oxidative stress and cause cellular tissue damage. Because of that, oxidative damages which damage cellular targets are characterized by progressive changes or biomolecul degradations, such as lipids/fat, proteins or DNA. Soccer, as aerobic-anaerobic sports game is comprised of different intensity runs, hits, tackles, turnovers, jumps and muscle contractions cause of the ball control against the opponents, it is expected that soccer players have different biomarker values based on stress, or the activity they do. The aim of the study was to determine significant differences in biomarkers among soccer players before and after soccer game, and also between different playing positions on the field. The sample of entities consisted of 19 soccer players (20,26±0,65 years of age), participants of the 1st junior league. Only players that have at least 16 played games in the last season, who participated on at least 75% of trainings in the last season or have had at least 5 years of soccer experience were included in the study. The sample of variables consisted of complete blood scan (CBS),
sedimentation (SE), C-reactive protein, CK, myoglobin, LDH, testosterone (free), cortisol, uric acid and iron metabolism, and indices of oxidative stress were analyzed from the blood sample through several variables: analyses of antibody titer on oxidative LDL (oLAB), total antioxidant serum capacity (TAC) and malondialdehyde (MDA). For data analyses, Student t7
test was used before and after soccer game, and repeated measures ANOVA (RM ANOVA) before and after soccer game between different playing positions. Statistical significance was set up at p<0,05. Results showed that about 50% of analyzed variables in complete blood scan were statistically significant (p<0,05). Also, there are statistical differences in metabolite variables (except urea, p= ,07), enzymes (AST, ALT and LDH were statistically different, p<0,05), electrolytes (K, p<0,05), iron (Fe, p= ,05), hormones (only testosterone was nonsignificant, p= ,89), and oxi-lab (TAC statistically significant, p<0,05). Results of analyzed variables according to different playing positions showed that no variables were statistically different values measured in two periods of time and according to playing positions (p>0,05), except in variable myoglobine (hormones), which was statistically different (p= ,02), which would correspond of greater muscle needs for oxygen and nutritional substances after the game. Studies have shown that, adaptations on oxidative stress are happening, intensity periods of training/competition provoke increased oxidative stress. This is the reason why fields of biomarkers and oxidative stresses need to be investigated, in soccer and other sports. |
