| Sažetak | Uvod i ciljevi
S obzirom na to da postoje čvrsti dokazi o utjecaju tjelesne aktivnosti na zdravlje, intervencije za promociju tjelesne aktivnosti postale su neizostavni dio kampanja za prevenciju kroničnih bolesti i unapređenje zdravlja populacije. Za oblikovanje učinkovitih intervencija, potrebno je razumjeti čimbenike, odnosno odrednice o kojima ovisi tjelesna aktivnost pojedine populacije. Pregledom dosadašnjih istraživanja, utvrđeno je da su spoznaje o odrednicama tjelesne aktivnosti u Hrvatskoj nedostatne i zastarjele. Shodno tome, ciljevi ovog istraživanja bili su utvrditi odrednice različitih tipova tjelesne aktivnosti na reprezentativnom uzorku građana Republike Hrvatske te utvrditi relativni doprinos različitih tipova tjelesne aktivnosti subjektivno-procijenjenom zdravlju građana.
Metode
Uzorak u istraživanju činilo je 4 909 slučajno odabranih ispitanika (53 % žena i 47 % muškaraca) u dobi od 18 do 96 godina koji žive u privatnim kućanstvima na teritoriju Republike Hrvatske. Podaci u ovom istraživanju prikupljeni su metodom anketnog upitnika pri čemu je korištena standardizirana zdravstvena anketa koja se u okviru Europske zdravstvene ankete (European Health Interview Survey - EHIS) svakih pet godina provodi u svim državama članicama Europske unije. U ovom su radu korišteni podaci o tjelesnoj aktivnosti, socio-demografskim obilježjima, obilježjima načina života i subjektivno-procijenjenom zdravlju.
Rezultati
Multiplom hijerarhijskom regresijskom analizom je utvrđena statistički značajna povezanost skupa socio-demografskih varijabli (spol, dob, stupanj obrazovanja i stupanj urbanizacije - prvi skup prediktora) i varijabli načina života (konzumacija voća, konzumacija povrća, konzumacija cigareta, konzumacija alkohola i indeks tjelesne mase (ITM) - drugi skup prediktora) s hodanjem, vožnjom bicikla, rekreacijskim aerobnim tjelesnim aktivnostima i vježbanjem s opterećenjem (kriteriji). Socio-demografska obilježja, s različitim tipovima tjelesnih aktivnosti dijele od 1,6 do 5,8 % zajedničke varijance. Generalno, muškarci su aktivniji od žena, dob je negativno, a stupanj urbanizacije pozitivno povezan s tipovima tjelesne aktivnosti (p < 0,05). Stupanj obrazovanja je negativno povezan s vožnjom bicikla, a pozitivno s rekreacijskim aerobnim tjelesnim aktivnostima i vježbanjem s opterećenjem (p < 0,05).
Obilježja načina života s različitim tipovima tjelesne aktivnosti dijele od 2,6 do 6,7 % zajedničke varijance. Generalno, konzumacija voća i povrća su pozitivno, a konzumacija cigareta i ITM su negativno povezani s tipovima tjelesne aktivnosti (p < 0,05). Iznimka je bila pozitivna povezanost između konzumacije cigareta i hodanja (p < 0,05). Konzumacija alkohola nije značajno povezana s tjelesnom aktivnošću.
Multiplom regresijskom analizom je utvrđena statistički značajna povezanost varijabli tjelesne aktivnosti (hodanje, vožnja bicikla, rekreacijske aerobne tjelesne aktivnosti i vježbanje s opterećenjem - prediktori) sa svakom pojedinom varijablom subjektivno-procijenjenog zdravlja (generalna procjena vlastitog zdravlja, ograničenja zbog zdravstvenih tegoba, kronične bolesti ili stanja, tjelesni bolovi, mentalno zdravlje, obavljanje svakodnevnih aktivnosti bez pomoći, poteškoće u obavljanju kućanskih poslova bez pomoći - kriteriji). Varijable tjelesne aktivnosti s varijablama subjektivno-procijenjenog zdravlja dijele od 1,9 % do 9,2 % zajedničke varijance. Generalno, tipovi tjelesne aktivnosti su pozitivno povezani s generalno procijenjenim vlastitim zdravljem, a negativno sa svim ostalim varijablama subjektivno-procijenjenog zdravlja (p < 0,05) implicirajući da manja razina tjelesne aktivnosti doprinosi višem stupnju subjektivno-procijenjenih tegoba, ograničenja te kroničnih bolesti i stanja.
Zaključak
Prilikom oblikovanja strategija i intervencija za promociju tjelesne aktivnosti posebnu je pažnju potrebno posvetiti sljedećim populacijskim skupinama: žene, osobe starije životne dobi, osobe koje žive u rjeđe naseljenim područjima, osobe s nižom razinom formalnog obrazovanja, pušači i osobe s visokim indeksom tjelesne mase. Analiza povezanosti različitih tipova tjelesne aktivnosti i pojedinih aspekata subjektivno-procijenjenog zdravlja omogućuje oblikovanje specifičnih preporuka i intervencija za unapređenje različitih aspekata zdravlja odraslih osoba u RH. Konačno, rezultati ovog rada mogu biti korisni dionicima u području javnog zdravstva prilikom oblikovanja ciljanih strategija i intervencija usmjerenih na promociju tjelesne aktivnosti i poboljšanje zdravlja populacije u Hrvatskoj. |
| Sažetak (engleski) | Introduction and objectives
Given the strong evidence linking the physical activity to better health, physical activity interventions have become an integral part of campaigns aimed at preventing chronic diseases and improving population health. To create effective interventions, it is necessary to understand the factors or correlates related to the physical activity of specific populations. However, existing research on this topic in Croatia is lacking and outdated. Therefore, the objectives of this study were to identify the correlates of various types of physical activity in a representative sample of Croatian citizens and to determine the relative contribution of different types of physical activity to the self-perceived health of the population.
Methods
The study sample comprised 4,909 randomly selected participants (53% women and 47% men) aged 18 to 96 years, residing in private households within the territory of the Republic of Croatia. To gather data, we used a standardized health survey utilized within the European Health Interview Survey (EHIS) which is conducted every five years across all European Union member states. The data utilized in this study encompassed information on physical activity, socio-demographic characteristics, lifestyle characteristics, and self-perceived health.
Results
Through multiple hierarchical regression analysis, a statistically significant association were determined between a set of socio-demographic variables (gender, age, level of education, and degree of urbanization - the first set of independent variables) and lifestyle variables (fruit consumption, vegetable consumption, cigarette consumption, alcohol consumption, and body mass index (BMI) - the second set of independent variables) with walking, cycling, recreational aerobic physical activities, and muscle strengthening activities (dependent variables). Socio-demographic characteristics, in combination with different types of physical activities, shared 1.6% to 5.8% of the common variance. Generally, men tended to be more active than women, age was negatively associated, while older age and urban living were linked to higher levels of physical activity (p < 0.05). The level of education was negatively associated with cycling and
positively associated with recreational aerobic physical activities and muscle strengthening activities (p < 0.05).
Lifestyle characteristics shared 2.6% to 6.7% of common variance with different types of physical activities. Generally, fruit and vegetable consumption were positively associated, while cigarette consumption and body mass index (BMI) were negatively associated with different types of physical activities (p < 0.05). An exception was the positive association between cigarette consumption and walking (p < 0.05). Alcohol consumption was not significantly associated with physical activity.
Multiple regression analysis revealed a statistically significant association between physical activity variables (walking, cycling, recreational aerobic activities, and muscle strengthening activities – independent variables) and each individual variable of self-perceived health (general self-assessment of health, limitations due to health problems, chronic diseases or conditions, physical pain, mental health, performing daily activities without assistance, difficulties in performing household chores without assistance – dependent variables). Physical activity variables shared 1.9% to 9.2% of common variance with self-perceived health variables. In general, types of physical activities are positively associated with overall health perception and negatively associated with all other variables of self-perceived health (p < 0.05), indicating that a lower level of physical activity contributes to a higher degree of subjectively perceived issues, limitations, and chronic diseases or conditions.
Conclusion
Our findings emphasize the need for targeted interventions, particularly for certain population groups. These include women, older individuals, residents of rural areas, people with lower educational levels, smokers, and those with a high body mass index. Tailoring interventions to address the specific needs of these groups can help encourage greater participation in physical activity. The analysis of the association between different types of physical activity and specific aspects of self-perceived health enables the formulation of specific recommendations and interventions to enhance various health aspects of Croatian adults. Overall, our findings provide valuable insights for stakeholders in the field of public health including policymakers, public health professionals, and intervention designers to develop targeted strategies and programs aimed at promoting physical activity and improving population health in Croatia. |
